Tekst „ljubomornog Splićanina“ iz prvog broja Trilj Blues Newsa, iz srpnja 2023. godine…
Pa kako se mi prvi nismo toga sjetili?! Blues festival, savršeno je logično, samo je trebalo promislit…
Dugo je, naime, Split imao živu blues scenu. Od Gobba i Otprilike ovako preko Pece Peteja i New Blues Powera, Black Cat Bonea, Nine Below Zero i Southbounda do Harpoon Blues Banda, imali smo se s čim pohvalit. I onda, umjesto da tu scenu zalijevamo i razvijamo, a Staro Hajdukovo u centru grada jednom godišnje pretvorimo u najveću blues smotru ovih prostora, mi smo taj balun napucali visoko iznad grede. Još za ne falit, otvorili smo Novo Hajdukovo Ultrašima i techno muzici, iselili babe iz stanova, knaufon pregradili garaže, svi smo se prekvalificirali za Uber, Glovo i Wolt, a knjižare, apoteke i brijačnice prenamijenili u fast foodove i mjenjačnice. Onda nam drage gošće i gosti dođu, izrigaju se i poseru nasrid Peristila ili Pjace, naprave koji selfie i adio. “Ajte kvragu vi i vaše devize”, reka je još Pošćer iz Malog Mista.
I zato nam se Vlaji danas smiju.
Pa normalno, blues festival u Trilju, savršeno je logično, samo je trebalo promislit! No, kakve veze Trilj ima s bluesom, pitat ćete se…
Za početak, ono što je Mississippi američkom bluesu, to je našem bluesu Cetina. Ali dok se uz Mississippi mukotrpno brao pamuk, u cetinskom se kraju taj pamuk navelike prerađivao u tvornici “Dalmatinka”. Lako se danas busat u prsa, ali prvih električnih gitara i pojačala u Sinjskome polju ne bi bilo bez plaća i dodataka za topli obrok iz “Dalmatinke”!
Nadalje, prema legendi, blues pionir Robert Johnson prodao je svoju dušu vragu u zamjenu za blues, u Clarksdaleu, na križanju cesta 61 i 49. Ima i Trilj svoje “blues križanje”, odmah kod mosta iz pravca Košuta gdje se cesta račva lijevo za Kamensko, a desno za Imotski i Cistu Provo. Legenda kaže da je u obližnjem kafiću, odmah kod skretanja, rođena ideja o pokretanju blues festivala.
Šest godina kasnije, eno festivala u gradskom parku, živog i zdravog, s nikad jačim line upom. Ne trebate biti veliki poznavatelj bluesa da biste cijenili Robbena Forda – nisu veliki blues znalci bili ni bivši Beatle, George Harrison, koji ga je poveo na turneju niti velika Joni Mitchell koja je, uz Forda na gitari, snimila dva sjajna albuma iz sedamdesetih: “The Hissing of Summer Lawns” i “Miles of Aisles”. Dodajmo ovom headlineru i ostale izvođače, a ne zaboravimo pritom ni lokalne snage – D Bluz je, primjerice, jedna od najbolje čuvanih tajni ne samo cetinskog, već i hrvatskog bluesa. Navrati li još i Ljuta Kuća, eto fešte za pamćenje!
Pa onda šlag na kraju, jam session kakav se rijetko viđa! Nije bitno umijeće ni predznanje, imate li dovoljno volje i ljubavi prema muzici, velike su šanse da ćete se naći na bini kako izvodite “Crossroads” ili “Got my mojo workin’” rame uz rame gitariste Parnog Valjka ili pjevača Whitesnakea koji su tu po istom poslu kao i vi.
Međutim, ono što blues radi za Trilj i Triljane (i ne samo za njih!) je puno više od muzike.
Neumorni direktor festivala, Boris Hrepić Hrepa, zna kako animirati i one najmlađe – neka od brojnih radionica ili predavanja zainteresirat će možda i vaše dijete da se uhvati gitare, basa ili bubnjeva i za koju godinu postane neki novi headliner Thrill Bluesa ili nekog drugog festivala. Imate li apartmane ili privatni smještaj u blizini, već odavno znate da ste u terminu festivala bukirani, vaš restoran ili kafić u tom periodu ne može poslužiti koliko gosti mogu naručiti, vozite li taksi ili kombi, sigurni ste da u tih par dana posla neće nedostajati. A štandove s ostalim domaćim proizvodima i suvenirima da i ne spominjemo… Tko bi rekao da je blues tako komercijalan?!
Mi, Splićani s početka priče, shvatili smo to prekasno. Zato ćemo se i ove godine, dok po gradu odzvanjaju techno ritmovi s Ultre, a pijani partijaneri devastiraju 1700 godina staru gradsku jezgru, još jednu godinu zaredom uputiti prema Trilju. S užarenih plus četrdeset doći ćemo na svježih dvadeset stupnjeva i prirodnu klimatizaciju rijeke Cetine, na obiteljski i prijateljski festival pustiti djecu da se razmašu po parku, pojesti koji uštipak ili žabu s gradela i uživati u muzici i izvođačima iz cijeloga svijeta.
Stvarno, blues festival – pa kako se mi toga prvi nismo sjetili?!
